Kolokvij u povodu visoke obljetnice Libra od mnozijeh razloga, Dubrovnik 1520.
Kolokvij u povodu visoke obljetnice Libra od mnozijeh razloga, Dubrovnik 1520.

Sadržaj

HAZU

Pod pokroviteljstvom Razreda za filologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

23. listopada 2020, Knjižnica Filozofskog fakulteta Svučilišta u Zagrebu, Ul. Ivana Lučića 3

Marinka Šimić

Staroslavenski institut, Zagreb

Antonija Zaradija Kiš

Institut za etnologiju i folkloristiku, Zagreb

Cvijet kreposti u Libru od mnozijeh razloga: animalističke i leksičke osobitosti

Cvijet kreposti ili Fiore di virtù moralno-didaktičko je djelo nastalo u 14. stoljeću u Italiji. Sastoji se od 35 poglavlja pisanih bolonjskim vernakularom zbog čega je djelo bilo  pristupačno širokom društvenom sloju. Izum tiska učinio ga je jednim od najpopularnijih europskih djela pučke književnosti u rasponu od nekoliko stoljeća, tijekom kojih Fiore di virtù biva prevođeno na nekoliko drugih europskih vernakulara: francuski, španjolski, katalonski, njemački, grčki, rumunjski, armenski. Na slavenskom je prostoru djelo prevedeno na hrvatski, ruski i srpski jezik, koji je ujedno i najmlađi slavenski prijevod iz 1800. godine.

U hrvatskoj je književnoj tradiciji Cvijet kreposti bio posebice popularan, o čemu svjedoči činjenica da je očuvan na trima pismima: glagoljici, ćirilici i latinici, a to su ujedno i tri hrvatske redakcije Fiore di virtù koje svoju slavu doživljavaju na razmeđu srednjovjekovnoga i renesansnoga književnog izričaja. I dok se glagoljska inačica nalazi u pet zbornika iz 15. i 16. stoljeća, najstarija ćirilska tek je djelomično očuvana jedino u Libru od mnozijeh razloga, dubrovačkom zborniku iz 1520. godine i sadrži uglavnom ona poglavlja koja pripadaju mlađoj proširenoj talijanskoj varijanti Fiore di virtù koja u konačnici broji 41 poglavlje. Dubrovačkom zborniku nedostaje početak kojemu pripada upravo Cvijet kreposti pa je stoga ovo djelo u ćirilskoj varijanti nepotpuno. Cvijet je u Libru pisan štokavskim narječjem i dubrovačkim govorom 16. stoljeća, ali sa znatnim oslanjanjem na starije glagoljske predloške, tj. s čakavskim i crkvenoslavenskim utjecajem. Leksik je Cvijeta kreposti posebice zanimljiv jer sadrži nekoliko jezičnih slojeva među kojima su najdominantniji: crkvenoslavenski: lačnoga, varui se, rabь, mniši,  romanski: almanko, na glotuniu, akvila, žmuo, timunь, perikulozo, žintileca, dubrovački: mahnitacь, lega se, parahu, guverna, salacu, dumna, namuranь. Navedene će leksičke osobitosti biti razrađene u ovom radu kao i kratki animalistički odlomci svakoga poglavlja koji slikovito vizualiziraju čovjekove mane i vrline, temeljne moralno-didaktičke odrednice ovoga djela.

Marinka Šimić

Old Church Slavonic Institute, Zagreb

Antonija Zaradija Kiš

Institute of Ethnology and Folklore Research, Zagreb

The Flower of Virtue in Libro od mnozijeh razloga: Animalistic and Lexical Features

The Flower of Virtue or Fiore di virtù is a 14th-century moral didactic work from Italy. It consists of 35 chapters written in the Bologna vernacular, which made it available to a wide population. The invention of the printing press made it one of the most popular European works of folk literature across a few centuries, during which Fiore di virtù was translated into a few other European vernaculars: French, Spanish, Catalan, German, Greek, Romanian, and Armenian. The work has been translated into Croatian, Russian, and Serbian (the most recent Slavic translation, from 1800).

In the Croatian literary tradition, Flower of Virtue (Cro. Cvijet kreposti) was especially popular, as witnessed by the fact that versions have survived in three scripts: Glagolitic, Cyrillic, and Latin. These three are also three Croatian recensions of Fiore di virtù, which lie on the border between Mediaeval and Renaissance literature. While the Glagolitic version is present in five miscellanies from the 15th and 16th centuries, the oldest Cyrillic version has survived only partly in Libro od mnozijeh razloga, a 1520 miscellany from Dubrovnik; this version contains mostly those chapters belonging to the more recent, expanded Italian version of Fiore di virtù, which numbers a total of 41 chapters. The Dubrovnik miscellany lacks the beginning, which contains Flower of Virtue, and so the Cyrillic version of this work is incomplete. The version in Libro od mnozijeh razloga is written in Dubrovnik's 16th century Štokavian dialect, albeit with significant reliance on older Glagolitic templates, thus displaying Čakavian and Old Church Slavonic influence. The vocabulary of Flower of Virtue is especially interesting as it contains a few linguistic layers, the most dominant of which are:Old Church Slavonic: lačnoga, varui se, rabь, mniši;  Romance: almanko, na glotuniu, akvila, žmuo, timunь, perikulozo, žintileca, dubrovački: mahnitacь, lega se, parahu, guverna, salacu, dumna, namuranь. These lexical features will be analysed in this research, as will the brief animalist paragraphs in each chapter that vividly portray man's flaws and virtues, the foundational moral and didactic determinants of this work.

HAZU

Pod pokroviteljstvom Razreda za filologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti

23. listopada 2020, Knjižnica Filozofskog fakulteta Svučilišta u Zagrebu, Ul. Ivana Lučića 3